The Realm of Philyra
Moj princ na bijelom... Update
Nisam zaljubljena. A-a. Samo prolazna slabost. Mislim, nisam ja zadnja pizda da se zaljubim u prvog koji mi posveti malo pažnje, no way. Znam što hoću, znam od koga to ne mogu dobiti, znam da ću moći prepoznati ono pravo kada se desi. A do tada... Razmišljam da se na jesen upišem na nekakve tečajeve. Ako ja budem zadovoljnija sa sobom i ako budem radila stvari koje volim, bit ću i sebi i drugima privlačnija. I trebam si nekako organizirati život jer ovako više ne ide.
18.06.2006. u 17:31 | 0 Komentara | Print | # | ^Još tri dana...
... do ljeta, a meni se nekako čini da je to ljeto uranilo.
Trenutne temperature:
Pula 26°C
Rijeka 28°C
Gospić 27°C
Zadar 26°C
Zagreb 33°C (majko mila!)
Varaždin 30°C
Split 30°C
Slavonski Brod 31°C
Dubrovnik 26°C
Osijek 32°C
Gadno, bogami, gadno...
Ajde, dobro je da sam odvalila barem dio gradiva, dobro je da smo dobili bod, dobro je da imam vode hladne, dobro je da imam sladoled u frižideru, dobro je da imam klimu koju mogu upaliti kad se sjetim, ...
Dobro je. Idemo dalje.
Hoću knjigeee!!!
Opet me ulovilo knjigoludilo. U ponedjeljak idem kupiti Vampira, nešto od Zadie Smith i možda čak i Kvelja. Moram. Čita mi se, jako mi se čita. 
Bijeli zubi, Skupljač autograma ili On Beauty? Hm...
'Bemti ribe, part two
Eto, upravo saznah da mjesec u ovna ulazi u ponedjeljak. Krasan vikend, čini mi se. A još je sutra predvečer mjesec void of course. Aaaaaargh!!! 
'Bemti ribe
Jaooo, mjesec je još uvijek u ribama, ajde izađi više, uđi u ovna pliiiizzzzz.... 
No sikiriki
Kad ja poludim, onda je stvarno gadno. Mogu gutat, biti uviđavna, opravdavati postupke druge osobe beskonačno, ali kad meni pukne film onda se može znati da je bezobrazluk ne samo došao do krajnjih granica, nego ih i prešao.
Ima jedna dobra stvar u ovoj konkretnoj situaciji, a ta je da ću se sada moći posvetiti svom poslu, kojeg ionako imam toliko da svaki put kad se sjetim imam osjećaj kao da mi je santa leda u trbuhu.
Ali samo da nije tako toplo. Ne znam tko je izmislio ljetne ispitne rokove, ali svake godine mu/joj jebem sve po spisku. To mora da je neki jebeni sadist, drugog objašnjenja nema.
Pitao me netko neki dan kupam li se. Aha, da! Kupam se! U znoju lica svoga, što od vrućine, što od muke. Hoćemo van? Kako da ne! Evo, samo da uzmem literaturu, pa da uz kakav koktelčić učim o benediktincima u srednjem vijeku. I think not...
U redu, da sam učila cijele godine redovno, sad bih samo ponavljala, a ne učila skoro potpuno nove mi stvari. Nikad na zelenu granu...
Al' da... No sikiriki, ništa mi neće ovi dan pokvarit, ostat ću svoj(a) i te fore. Idemo na ples i svijet je opet mlad!
Jebeno dobar frajer:
Ivory tower
Užasno me strah. Ne znam kad sam postala tako strašljiva. I ne znam otkud ti leptirići u trbuhu. Osjećaj straha i osjećaj zaljubljenosti (vezani za dvije razl. stvari, doduše) bi se trebali nekako poništavati, da jedan osjećaj prevagne, a ne da se osjećam tako ambivalentno...
Kao da sam stala u vremenu i prostoru: ne znam da li da se prepustim nema-šanse-teoriji ili optimizmu. Two steps forward, two steps back..., kako je nekada pjevala Paula Abdul. Iritantna ženska, ali je mačak u spotu za tu pjesmu bio baš... mačak. Nekako su mi skoro svi mačci dragi: taj, pa Lucifer iz Pepeljuge, pa Azriel, pa mačak Fritz, pa Tom, pa Thomas O' Malley iz Aristocats, Cheshire Car,...
Ma sad sam se tako nekako rascmoljila kad sam vidjela odraslog Noaha Hathawaya, a.k.a. Atreyu iz Neverending Story.
Prije: 
Poslije: 
I, kako prikladno, slušajući Tibiefovu Nostalgičnu.
Imate li vi kakav film koji vas vrati u djetinjstvo kad ga se sjetite?
This masquerade...
Ne mogu vjerovati da sam si ovaj posao natovarila na savjest. Uvijek sam mrzila obavljati tuđi posao, ako je osoba postuno sposobna sama obaviti to što treba. Al dobro... Radim to bez emocija, jer zapravo znam da će mi to mojih ruku djelo zapravo biti korisno u životu. Samo, čisto sumnjam da će biti cijenjeno, ali ako ne bude, barem ću naučiti nešto. Uvijek ima prostora za učenje.
15.06.2006. u 18:06 | 0 Komentara | Print | # | ^Kol'ko nas ima, jebote...
No, i to je prošlo. Brazilci nisu tako strašni, ha? A taj Ronaldinho i Ronaldo... Nisu što su nekad bili ili niti nisu onakvi kakvima ih prikazuju raznorazne reklame? Bilo kako bilo, borili smo se junački, da budem patetična i predvidiva, kad već naši nogometaši nisu takvima bili. Naravno, nisam objektivna, ali mi je fantastično što su naši navijači nadglasali brazilske, što smo imali dosta dobrih akcija; obrana nam je, osim u trenutku primanja onog (ne)sretnog gola bila jako dobra... Na kraju utakmice se oko moje kuće mogla čuti prava rafalna paljba (eto, sad i automobilske trube); da smo takav arsenal imali u ratu, mogli bismo još '91. obraniti Vukovar.
'Ajde da ne duljim, dečki su bili zaista sjajni i nadam se da ćemo u nedjelju rasturiti Japance. Žao mi je samo da igramo u 15h, nekako mi je atmosfera bolja kada se igra nakon zalaska sunca, ali nema veze. Mislim da su ova i utakmica Argentina - Obala slonovače najbolje utakmice na ovom prvenstvu za sada.
Ecco... Sad lijepo spustiti otkucaje srca na bar 70 u minuti, otuširat se mlakom vodom (jel' samo meni vruće?) i zadovoljno u krpe.
Cheers! 
Moj princ na bijelom
Jučer je jedan tip napravio nešto što niti jedan drugi tip mlađi od 35 nikada nije napravio za mene (ovi stariji od 35 su uglavnom rodbina, jel'?). Zauzeo se za mene. Žestoko. A nije morao. Niti sam ga ja to tražila. Ni očekivala. Zapravo, malo toga očekujem od muškaraca. Malo toga pozitivnog, anyway... Zato se u zadnje vrijeme nekako trudim da se okružim dobrim, dragim, simpa dečkima (gay ili str8, svejedno), da mi poprave loš dojam onih tipova koji su u mom životu bili prije njih.
No da... Princ na bijelom. Konju. Nisam jedna od onih žena koje moraju biti s tipom jer neke stvari jednostavno ne mogu same obaviti (npr. zakopčati haljinu, pofarbati ogradu, promijeniti žarulju, i sl.). Ali svejedno mi je ta gesta bila... Ma neću reći romantična, nego jednostavno mi je izmamila misaoni uzdah poput onih u američkim šouovima kada pokažu fotku nekog slatkog djeteta pa puste onaj snimljeni Aaaaaawwwwwwwwwww...
No dobro... Sad ću malo to staviti sa strane svoga uma i pomalo se počet pripremati, uzet si jedno hladno pivo iz frižidera, pretvrdi kikiriki i cigare i zavalit se pred teveom. Danas sam upoznala prvog muškarca koji baš i ne prati nogomet, a više voli odbojku i vaterpolo. A nije gay. Definitivno. Al je malo čudno... Don't you think?
